Šta raditi kad ste nezaposleni?

     Kada sam shvatila da je prošla godina od kako sam ostala bez posla naježila sam se.  Prva misao posle toga mi je bila a šta sam ja to radila u toj protekloj godini? Kako sam je potrošila? Naravno da su mi prvi meseci bili prožeti osećajem obeshrabrenosti, nervoze i očaja. Bila je zima. Vreme idealno za depresiju. Susreti sa ljudima su me iritirali. Dijalog je bio uvek isti. "Šta ima kod tebe?", Eto ništa, ostala sam bez posla... " Stvarno, a jel tražiš sad nešto"? E ta me rečenica izluđivala. Često sam bila u situaciji da kažem: Ma ne u ovo vreme ekonomske krize (ne znam dal' ste čuli za nju!) je tolika ponuda radnih mesta a ja se još nisam odlučila koje ću izabrati i sva sreća pa sam jedna od retkih koja traži posao u ovo vreme!!! Definitivno to je bio jedan od mojih najgorih perioda. Ubrzo shvatite da iako imate ceo dan na raspolaganju, nažalost nemate sa kim da ga provedete, jer svi su na poslu. Kakva ironija. Kad radimo onda nam uvek nedostaje vreme za porodicu, prijatelje, kućne obaveze, sport, izlete itd...Kad imate novac nemate vremena i obrnuto. I sve se tako vrtilo u krug i pretvaralo u dane mrmota. Ono što mi je jako smetalo je to što sam se osećala prazno, tupo, beskorisno i ono što mi je bilo najgore nemoćno.
       Međutim na svu sreću ubrzo mi se desio "switch" u glavi! Odjednom sam shvatila da  iako ne mogu promeniti okruženje, mogu definitivno promeniti neku svoju situaciju tj. prilagodit je sebi. Prešla sam u ofanzivu. Okrenula sam se oko sebe i shvatila da u sopstvenom stanu imam  toliko obaveza koje sam dotad odlagala. Prvo što sam uradila je sređivanje i sortiranje fotografija u albumima. Sigurna sam da većina nas ima fioke pune fotografija sa različitih događaja  i vremenskih perioda, koje smo gurali u neku kovertu ili kutiju sa namerom " Srediću to drugi put". I tako pobacala sam sve one male kartonske albume iz foto radnji i sve lepo hronološki složila  u jedan veliki album. Trebalo mi je nekoliko dana za taj mali kreativni projekat ali kad sam završila, bila sam baš zadovoljna. Slična priča me čekala sa gomilom CD-a i DVD-a. Napravila sam popisnu listu u excel-u sa svim filmovima i instalacijama programa koje imam. Sad definitivno znam gde mi se šta nalazi. Usledilo je zatim sređivanje različite papirologije: starih plaćenih računa, garantnih listova uređaja, tehničkih uputstava za iste itd...
Vreme je prolazilo i ja sam stalno nalazila neke nove zadatke. Za sve to vreme sam čitala sve one knjige koje su mi preporučili, a nisam stigla da ih dosad pročitam.
       Obzirom da kad ste nezaposleni nemate naravno novca za česta tzv. kafenisanja po In mestima i veći deo dana provodite u kući. U tom slučaju internet je spas. Kad sam prevazišla fazu da samo gledam facebook, vesti, internet magazine, skidam muziku  i sl., prešla sam u aktivniju i korisniju upotrebu interneta. Učila sam obradu fotografija, montiranje video fajlova, skidala razne korisne programčiće, navukla se na Torrent-e, čitala različite stručne tekstove itd... Sve mi je to bilo zanimljivo jer sam do skoro bila samo običan korisnik MS office paketa. E onda se internet uvukao i u moju kuhinju. Ujutru bih pregledala recepte, čitala komentare i preporuke,  birala šta ću kuvati tog dana, išla u nabavku namirnica i svaki dan nešto novo spremala. Muž je bio oduševljen. Prešla sam iz faze mlada domaćica u domaćicu sa iskustvom!
E onda je došlo lepo vreme i ja sam mogla da vozim bicikl pored Dunava sa drugaricom koja je takođe ostala bez posla. Pošto nisam tip za teretanu, upisala sam kurs salse. Odlično je preporučujem svima. Brzi ritmovi, dobra i vesela atmosfera, nova poznanstva i druženje.
         I tako godina je prošla. Posao nisam našla, ali znam da znanja i veštine koje sam stekla u ovih proteklih godinu dana ću sigurno koristiti i dalje. Trenutno pohađam kurs iz oblasti E-poslovanja i internet marketinga i znam da mi je upravo ''čačkanje " po internetu umnogome koristilo da bolje shvatim sadržaj ovog kursa.
 


Malo smeha :)

Policajac zaustavlja pijanca i pita ga: Kuda ste krenuli u ovo doba noći? Na predavanje - odgovara pijanac. Daj, pa ko sada drži predavanje? Moja žena! 

Pita Perica mamu: Mama lete li anđeli? Da, dušo lete. Sinoć je tata rekao dadilji "Anđele". Kad će ona letjeti. Sutra dušo!

Ušao Mujo u prodavnicu. Molim vas kilogram limuna. Hoćete kesu. Jok, šutat ću ih do kuće! 

Laughing


Biciklom od Novog Sada do Himalaja!

Put kojim se retko ide 2. deo

Za sve one koji nisu čuli za Draganov planirani put biciklom do Himalaja, preporučujem da pogledaju ovaj novinski članak, a za sve one koji su se interesovali i žele Draganu da pruže moralnu podršku, na Facebook-u je osnovana grupa.

 Akcija pod nazivom "10.000 potpisa za 10.000 kilometara" značiće moralnu podršku i apel sponzorima i donatorima da pomognu Draganu Furtuli da uspe u svojoj nameri.  

Ja mu držim fige i unapred se radujem tom putopisu ili knjizi koju Dragan planira da izda posle toga!

 


14.februar - Dan zaljubljenih ili...?

Postoje 3 razloga zbog kojih volim datum 14. februar. Naravno LJUBAV je povezana sa sva 3 ova razloga. Pre sedam godina drugarica mi je saopštila da se udaje i da želi da joj budem kuma. Venčanje je bilo divno, mladenci su bili srećni i kuma je uspešno ispunila zadatak. Datum venčanja 14. februar!

Sledeće godine priča se ponavlja. Još jedna drugarica staje na ludi kamen i ja naravno opet svedočim još jednoj pravoj ljubavi. (kuma sa iskustvom!). Datum venčanja 14. februar!

Eh, ali ta druga svadba je za mene bila "fatalna". Amor je tad ustrelio i mene. Tog dana sam upoznala jednog visokog, lepog momka, zelenih očiju i sa džentlmenskim manirima. Da ne poveruješ! Kao i svako žensko bez obzira na sve to tvrdila sam pazar. Znate kako kaže onaj stih  "glumim nedodirljivu a tako volim što si tu"! E, pa nisam uspela da pobegnem. Verovali ili ne u pitanju je bio kum. Mislim da su i ostali svatovi primetili tu hemiju pošto se o tome i posle svadbe pričalo. A znate zašto...?

Naravno, treća svadba je bila naša. Treća sreća!

I tako za sve nas taj datum znači ljubav. Ja kao kuma sam naravno ponosna na 2 stabilna braka i definitivno mogu da se pohvalim da znam datum kada sam upoznala svog supruga. Pogađate u pitanju je 14. februar!

 


Srce za Vanju!

Kada sam u ponedeljak videla da je Akcija "Srce za Vanju" uspela, bila sam jako srećna jer sam bila deo te akcije. Želim joj puno sreće i nadam se dobrim rezultatu! Srećno Vanja!


Put kojim se retko ide!

Biciklom na Himalaje!

Približava se 8.mart! Eh, ali ne kažem to zbog tzv. Dana žena, već tog dana moj prijatelj ispred Gradske kuće u N.Sadu kreće na put biciklom Novi Sad - Himalaji! Kada sam to prvi put čula pre nekoliko meseci, naravno da sam pomislila da se šali tj. da samo mašta o tome. Doduše većina nas je tako reagovala  i na njegova druga putovanja Ns - Sarajevo, Ns - Vranje, Trnovac itd... Međutim imala sam prilike da pogledam i video zapise sa tih avantura. Bila sam oduševljena. Uzimajući u obzir činjenice da čovek vozi bicikl, snima kamerom put i pritom prolazeći kroz razna mesta, iznosi kulturno-istorijske podatke o svim tim mestima, delovao mi je kao "pokretna enciklopedija". Uživala sam slušajući njegov putopis.

Vreme je prolazilo i on se sa svojim projektom pojavio u većini pisanih medija. Njegov projekat “Put kojim se retko ide” nije naišao na adekvatno interesovanje sponzora. 

Međutim Dragan ne odustaje već i dalje radi na svojoj psiho-fizičkoj snazi. Njegovi učenici u Saobraćajnoj školi “Pinki” ga u potpunosti podržavaju. U školi je u toku Akcija prikupljanja potpisa podrške Za 10.000 kilometara – 10.000 potpisa.

A ja? Ja definitivno ove godine znam gde ću biti za 8.mart! Wink

 


Srce ne može da čeka

 

 

Srce ne može da čeka!

Početkom godine poželeli smo svima prvo zdravlje, pa zatim sve ostalo...! Zdravlje je najvažnije. Pokažimo da smo to zaista i mislili. Uključimo se u akciju "Srce za Vanju"!

Vanja Pilipović iz Sonte je obolela od teške bolesti srca. Potrebna joj je transplantacija srca u Austriji. Operacija košta 100.000 evra.

U toku je akcija “Srce ne može da čeka“ u kojoj se prikuplja novac za Vanjinu operaciju.

Vratimo Vanji osmeh!

 

 


Božija kafa

 

Grupa bišvih studenata, a sada vrlo uspešnih poslovnih ljudi, sastali su se da posete svog omiljenog profesora sa univerziteta. Nedugo nakon što su se pozdravili, studenti su kroz razgovor počeli da se žale na stres na poslu i u životu uopšte.

Ponudivši gostima kafu, profesor je otišao do kuhinje i za par minuta se vratio sa velikim bokalom kafe i cielim asortimanom šolja – porcelanske, plastične, metalne, staklene, skupe, jeftine. Bilo ih je više nego što je bilo studenata. Postavi ih sve na sto i reče im da uzmu po šolju i da se posluže kafom.
Kad je svaki od studenata imao u rukama šolju sa kafom, profesor im reče: “Ako ste primetili, izabrali ste sve šolje koje su bile skupocene i finog izgleda. Ostavljajući pritom na stolu one jeftine i obične.
Iako je normalno da želite ono najbolje, tu ustvari i leži izvor vašeg stresa. Budite sigurni da sama šolja ne daje kvalitet kafi. U većini slučajeva je samo skuplja i ništa više. Sve što ste vi uistinu hteli je kafa, a ne šolja. Ali ipak ste svesno birali najbolje šolje. I onda ste još počeli da gledate šolje koje su izabrali drugi.
A sada želim da razmislite o ovome: Život je kafa; Poslovi, novac i status u društvu su šolje. One su samo predmeti koji sadrže kafu, dok oblik, veličina ili ciena šolje koju imamo ne definišu niti menjaju kvalitet kafe tj. života koji živimo.
Uglavnom, koncentrišući se samo na šolju, mi propuštamo da uživamo kafu koju nam je bog omogućio. Bog kuva kafu, a ne šolje. Uživajte vašu kafu!!!”
Najsrećniji ljudi na svijetu nemaju sve najbolje, oni od svega prave najbolje.


Idete li negde za prvomajske praznike?

Ćao!

 Da li neko planira neko kratko prolećno putovanje? Imate li neki dobar predlog? Ja ovog proleća planiram turu "Upoznajte Srbiju"! Obožavam prirodu. Idem u obilazak Resavske pećine, Vodopad Veliki Buk i Žagubičko vrelo. Da li ste bili tamo?


Čestitamo!

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.